Motociklisti nasuprot vozača automobila?

22. 11. 2017


 

Peter Kavčič poziva sve da odbace predrasude i otklone vlastite slabosti.

 

Možda nisam tipičan motociklist iako mi vožnja motociklom znači mnogo. Slobodu, mir, uzbuđenje i adrenalin. Kad sam na motociklu, uistinu sam sam sa sobom, bez nepotrebnih misli ili briga, usredotočen samo na ono što se događa oko mene. Naravno da sam i vozač automobila. Auto vozim jer je to praktično i naravno, zato što bez njega ne mogu zamisliti život. Vozim djecu u školu i obitelj na izlete, a izvan glavne sezone svaki se dan vozim na posao.

 

Mogu reći da sam, za razliku od većine slovenskih motociklista na cesti ili izvan nje na motociklu cijele godine. To mi omogućuje posao urednika motociklizma za Auto magazin. Intenzivno se vozim kad su temperature vani primjerene, a asfalt nudi dovoljno prianjanje za sigurnu vožnju. Pribrojim li još sva testiranja u toplijim krajevima svijeta i izlet u Maroko svake godine, uistinu se trudim cijelo vrijeme biti u odgovarajućoj „moto-kondiciji“.

Nedostaje nam kultura vožnje

Danas kad mogu reći da se iza mojih leđa skupila duga kilometraža, još sam uvijek ili, bolje rečeno, još sam više svjestan svoje ranjivosti na motociklu. Premda mislim da je Slovenija prekrasna zemlja za motocikliste zbog svojeg položaja i zanimljivih cesta, nažalost zaključujem da nam nedostaje kultura vožnje, i vozačima za upravljačem u sigurnom zagrljaju lima okruženim svom najnovijom tehnologijom i sigurnosnim jastucima i svim vozačima motocikla ili skutera. 

 

Ako čitate ovaj tekst, vjerujem da ste među onima kojima nije svejedno što se događa na cestama. Jer korak naprijed možemo učiniti samo tako da najprije otklonimo vlastite slabosti. Bitno je neprestano odlučivanje, savjesno donesena odluka da vozimo tako da ne ugrožavamo sebe ili druge.

 

Najprije se treba riješiti stereotipa, predrasuda o tome kakvi smo/su motociklisti, a kakvi smo/su vozači automobila.

Kao motociklist poručujem svim vozačima automobila:

1. Motociklisti nisu luđaci ovisni o adrenalinu ili skloni samoubojstvu. Svaki iskusan motociklist zna da je opasno sjesti na motocikl i da to treba činiti samo kada je glava pribrana i kad nije umorna.

 

2. Kao motociklist sjedim na višem sjedalu od vas u autu, zato svaki put kad se vozim samo na posao mogu nabrojiti najmanje četiri do pet primjera kad odlutate mislima s telefonom u ruci. Vozači automobila, često ste uljuljani u svoju vožnju, niste usredotočeni na događanje u prometu i nemate kontakt očima s ostalim sudionicima u prometu.

Meni je iznimno važno da stalno skeniram okruženje – je li to pješak na pločniku, biciklist uz rub ceste ili vozač ispred, kraj mene ili iza mene. Samo kad mi uzvratiš pogled znam da si me primijetio, inače sam u sivoj zoni koja je potencijalno opasna.

 

3. Pretjecanje stojeće ili spore kolone (naravno uvijek polako, samo za nijansu bržim tempom) nije pozicioniranje ispred vozača automobila, nego isključivo preživljavanje za vrijeme ljetne vrućine ili kiše. Čekanje motociklista na suncu u opremi je kao da čeka u vreloj pećnici.

 

4. Alkohol i motocikl ne idu zajedno, zato se svi motociklisti ne oblokavaju da bi nakon toga dokazali hrabrost pred drugima. Nažalost, među motociklistima ima i onih koji se igraju s vašim i svojim životom.

 

5. Ako vidite motociklista koji vam dolazi ususret ili vas dostiže, uzmite u obzir da postoji mogućnost da će biti mnogo brži od vas. Dinamika ubrzanja, naime, podosta je viša.

Na primjer, motocikl od 0 do 100 km/h ubrza u tri do četiri sekunde. Ako se motociklist odluči za pretjecanje ili ubrzavanje, triput brže će biti kraj vas nego da se vozi automobilom. Ako ćete skretati s ceste, pravodobno uključite pokazivače smjera, uzmite si dovoljno vremena i dovoljno jasno najavite svoj manevar. Tako će biti bolje za sve.

Nepromišljenom ili nepažljivom motociklistu i naravno sebi spasit ćete glavu ili bar izbjeći ozbiljne ozljede i materijalnu štetu.

 

6. Ispod svake kacige i svake karoserije krije se čovjek. Možda ima obitelj, možda je muž, otac, djed, baka, možda je mlad i neiskusan mladić ili djevojka. I ako pogriješi, neka to ne bude fatalno. Zato treba vašu pažnju, treba vas da pratite što se događa na cesti. Imajte to na umu kad sjedite za upravljačem svojeg automobila.

Kao vozač automobila poručujem svim motociklistima:

1. Neprilagođena brzina jedan je od glavnih razloga nesreća koje dožive motociklisti. Tu mi motociklisti moramo shvatiti da sve ovisi o nama samima, a ne o drugima.

Sve je u motociklistovu „desnom zapešću“ i samokontroli. Nakon toga nas vozači automobila zasigurno više neće imati na zubu. To kažem svakom motociklistu, jer je to najbolji savjet koji mogu dati.

 

2. Vožnja u sporoj koloni za vozača automobila jednako je stresna kao i za motociklista. Ako kao motociklist prođeš kraj nje, učini to sigurno i obzirno.

Pretječe se po lijevoj strani, a ne malo lijevo, malo desno. Sporu ili stojeću kolonu pretječe se polako, a ako se kao vozač automobila maknem i oslobodim prostor, bit ću zahvalan i na sitnoj gesti u znak zahvale. Jer, na kraju krajeva, svi smo dio prometa i iste gužve, zar ne?

 

3. Turiranje na semaforu i start kao da si na utrci prvenstva MotoGP je neugodno. Osobito ako se ponovo sretnemo na sljedećem semaforu, kužiš?! Time definitivno ne dobivaš ništa. Možda samo ljute vozače automobila oko sebe kojima zbog toga svi motociklisti idu na živce. Ako se želiš utrkivati, idi na trkalište!

 

4. Vožnja zavojima jedan je od većih užitaka koje donosi motocikl. No pazi kad se nagneš ulijevo da mi ne dođeš ususret nagnut tijelom na moj trak. Nemam ti se kamo maknuti. Susret tvoje glave i mojeg čeličnog kaveza neće biti ugodan.

 

5. Oslobađanje adrenalina na motociklu i na cesti nije najbolja kombinacija.

Za sportsku vožnju u današnjem prometu bitno je primjerenije trkalište. Tamo možeš juriti do krajnjih granica i nabiti gas do kraja a da ti nitko ne dođe ususret i neće biti uljnih mrlja ili udarnih rupa u voznom traku. Ako slučajno napraviš grešku, trkališta su dizajnirana tako da se možeš sigurno spasiti. A uz ceste raste drveće, stoje prometni znakovi i rubnjaci, da promet i ne spominjem.

Trkalište podnosi greške, ali cesta nažalost ne! Adrenalin možeš sigurno osloboditi na trkalištu kojih u našoj okolici ima nekoliko, na kartodromima sa supermoto motociklom na motokros-stazama ili na trialu, jer je izvrstan trening koncentracije, ravnoteže i pogleda.

Zaključujem da će adrenalin preplaviti tijelo iako su brzine vrlo male. Nakon toga na cestu dođeš smireniji i adrenalinski ispražnjen tako da lakše voziš sigurno.

 

Peter Kavčič

Urednik motociklizma časopisa Auto magazin i urednik specijaliziranog internetskog moto- medija www.moto-magazin.si.

 

 

Naše ostale savjete možete pročitati ovdje.

Podijeli na:
Share on Google+