Hepatitis

28. 7. 2017

 

Svjetski dan hepatitisa svake se godine u svijetu obilježava 28. srpnja , na dan koji je odabran u čast rođendana profesora B. S. Blumberga, nobelovca zaslužnog za otkriće hepatitis B virusa. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, engl. World Health Organization – WHO) uvrstila je ovaj dan među jedina četiri službena svjetska dana posvećena pojedinačnoj bolesti. Cilj mu je podignuti svijest javnosti, osoba pod povećanim rizikom te zdravstvenih djelatnika i ukazati na javnozdravstveni značaj virusnih hepatitisa, prvenstveno virusnih hepatitisa B i C, s njima povezane rizike i mjere zaštite, važnost prevencije, pravovremenog dijagnosticiranja, uključivanja u skrb i liječenja te iskazivanja podrške oboljelima.

Što je hepatitis?

Hepatitis je upala jetre ( koja može imati različite uzroke). Najčešći uzrok kronične upale jetre je virusna infekcija. Virusi koji uzrokuju kroničnu upalu su virus hepatitisa B i virus hepatitisa C. Ova dva virusa zajedno uzrokuju približno milijun smrti u svijetu godišnje (Svjetska zdravstven organizacija). Virusom hepatitisa B i hepatitisa C zaraženo je 500 milijuna ljudi u svijetu, a jedna od tri osobe bila je izložena jednom ili oba tipa ovih virusa.

 

Veliki broj ljudi koji žive s kroničnim hepatitisom B ili C ne zna da je zaraženo (90 % oboljelih od hepatitisa B i 80 % oboljelih od hepatitisa C). Ako se ne liječe, oboljeli su izloženi riziku od razvoja ozbiljnih komplikacija i teškog narušavanja zdravlja te mogu nesvjesno prenijeti virus na druge osobe.

Kako se prenosi?

Hepatitis B (virus) prenosi se u kontaktu s krvlju i tjelesnim tekućinama (npr. slina), odnosno spolnim odnosom sa zaraženom osobom.

Hepatitis C prenosi se direktnim kontaktom s krvlju zaražene osobe. Vrlo rijetko prenosi se putem ostalih tjelesnih tekućina.

 

Najčešći načini prijenosa hepatitisa B i C su:

  • transfuzija krvi i krvnih produkata koja nije kontrolirana (u većini zemalja krv za transfuziju kontrolira se od 1990., ali još uvijek ne u svima),
  • medicinske i stomatološke intervencije s nesteriliziranim instrumentima (nesterilni uvjeti),
  • prijenos s majke na dijete tijekom poroda,
  • dijeljenjem intravenskih šprica pri konzumiranje droge,
  • dijeljenjem pribora za „ušmrkavanje“ kokaina,
  • dijeljenjem pribora za brijanje (britvice) i četkica za zube
  • tetoviranjem i piercingom ako se provode u nesterilnim uvjetima
  • Hepatitis B može se prenijeti i spolnim odnosom bez primjerene zaštite

Kako spriječiti hepatitis?

Najbolja zaštita od hepatitisa B je cijepljenje. Od 1980. godine u svijetu je upotrijebljeno više od milijardu doza cjepiva koje se u približno 95 % slučajeva pokazalo učinkovitim.

Zahvaljujući cijepljenju, broj djece oboljele od kroničnog hepatitisa B značajno se smanjio (sa 4.7 % prije uvođenja cijepljenja na 1,3 % 2015. godine), prevenirajući svake godine oko 4,5 milijuna novih zaraza hepatitisom B kod djece. Međutim, nove se infekcije i dalje pojavljuju, uglavnom virusom hepatitisa C. Oko 1,8 milijuna ljudi svake godine oboli od hepatitisa C, najčešće kao posljedica injektiranja droga ili zaraze u zdravstvenim ustanovama u nekim zemljama.

 

U Hrvatskoj se protiv hepatitisa B od 1999. godine rutinski cijepe djeca u dobi od 12 godina, a od 2007. godine i dojenčad. Obuhvat djece cijepljene protiv hepatitisa B u dojenačkoj dobi zadnjih godina kreće se između 93 % i 96 %, a obuhvati kod dvanaestogodišnjaka od 96 % do 98 %.  Otkad je cijepljenje uvedeno u program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj (2009. g.), učestalost hepatitisa B smanjila se za 79 %, a najveći pad učestalosti zabilježen je kod djece i adolescenata i u mladih odraslih osoba. Nažalost, u proteklih pet godina bilježimo blagi kontinuirani pad procijepljenosti (manji broj cijepljenih osoba), koji je izraženiji u zadnje dvije godine.

Kako se „otkrivaju“ hepatitis B i hepatitits C?

Da bi se dijagnosticirao hepatitis B potrebno je potvrditi prisutnost tvz. HB surface antigena (HbsAg). Ovaj antigen dio je samog virusa i pojavljuje se u krvi šest do dvanaest tjedana nakon zaraze virusom. Pozitivan test potvrda je oboljenja od hepatitisa B . Ukoliko je test pozitivan, moraju se obaviti dodatne pretrage da bi se utvrdilo je li infekcija „stara“ ili „nova“, uzrokuje li samu bolest i treba li se liječiti i na koji način. Ako je tijelo „uklonilo“ virus ili ako je osoba cijepljena, u organizmu će biti prisutna antitijela (anti-HBs). Prisutnost ovih  protutijela ujedno znače zaštitu organizma od ponovne infekcije.

 

U dijagnostici hepatitisa C, prvo se utvrđuje prisutnost protutijela na virus. Ako se utvrdi prisutnost protutijela to može značiti dvije stvari: da je virus prisutan u tijelu ili da je bio prisutan, ali je tijelo stvorilo otpornost i „uklonilo“ virus. Protutijela protiv hepatitisa C pojavljuju se u cirkulaciji sedam do devet tjedana nakon infekcije. U slučajevima kada je imunitet tijela jako oštećen nekom bolesti ili poremećajem, vrijeme stvaranja protutijela može se produžiti ili se čak protutijela ne stvaraju. Ako je test na protutijela pozitivan, potrebno je napraviti test na prisutnost samog virusa hepatitisa C. Ako je i ovaj test pozitivan, potvrđuje se dijagnoza hepatitisa C.

Kako se danas liječi hepatitis? 

Kroz prvih šest mjeseci nakon infekcije nije uvijek potrebno liječenje. Devet od deset „novih“ infekcija „nestane“ samo od sebe. U ovoj fazi farmakološko liječenje ne pridonosi znatno samom izlječenju. Antivirusni lijekovi mogu biti korisni ako je riječ o vrlo teškoj, agresivnoj upali jetre. Potrebu liječenja određuje liječnik koji ima cjelovitu sliku o cijelom organizmu.

Hepatitis B

Ukoliko hepatitis pređe u kroničnu fazu, liječnik određuje potrebu liječenja . Liječenje neće uvijek izliječiti bolest, ali primjerenim liječenjem agresivni oblik bolesti može se ublažiti i „prevesti“ u srednje jaku infekciju. Na taj način može se zaustaviti ili usporiti teško oštećenje jetrenog tkiva.

Lijekovi kojima se liječi hepatititis su peg- interferoni i tvz.nukletidni analozi.

Hepatitis C

Osnovni način liječenja hepatitisa C je liječenje pegiliranim (peg) interferonom i ribavirinom. Ovom terapijom izliječi se oko pedeset posto pacijenata. Pacijent se smatra izliječenim ako šest mjeseci nakon završetka terapije nije prisutan virus u krvi.

 

Najvažnije:

  • Informirajte se o hepatitisu!
  • Suočite se činjenicama o hepatitisu!
  • Spriječite hepatitis pozitivnim zdravstvenim ponašanjem i preuzimanjem odgovornosti za svoje zdravlje!
  • Liječite se prema pravilima struke, u liječenju budite disciplinirani i surađujte sa svojim liječnikom!

 

Članak izražava stajališta autora, i ne nužno i stajališta Triglav osiguranja d.d.

 

Tekst pripremila: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja

 

Ana Puljak, doktorica medinice, specijalist javnog zdravstva, od 2011. godine vodi Odjel za promicanje zdravlja u Službi za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“. Završila i međunarodnu školu promicanja zdravlja te edukaciju za rad s osobama rizičnog ponašanja . Trenutno i na drugom stupnju edukacije iz kognitivno-bihevioralnih terapija. Urednica e-časopisa za javno zdravstvo „Zdravlje za sve“.

 

Naše ostale savjete možete pročitati ovdje.

Podijeli na:
Share on Google+