Aninih deset zapovijedi za putovanje

28. 9. 2017



Postoji more putničkih prijevara u različitim zemljama i na tu temu bi se mogla napisati podeblja knjiga. Dok god ima ljudi, bit će i prevara. Izbjegavanje istih zahtijeva malo razuma i zdravu dozu sumnje. Lijepo je imati otvoreno srce i oči za ljude, ali isto tako treba poštivati vlastiti osjećaj kad se čini da nešto nije baš kako treba - i reagirati. Taj unutarnji osjećaj me čuva već niz godina na putu i moj je najbolji suputnik.

 

Putnici su lake mete za prevarante jer nas je po ruksacima i drugačijem izgledu lako prepoznati. Žene koje putuju same još i lakše jer se činimo pristupačnije. Prevaranata se ne treba bojati. Treba ih samo na vrijeme prepoznati i maknuti se iz situacije. Na prevarante možeš naići bilo gdje, ali veća je mogućnost da će te presresti u turističkim središtima.

Centar Hanoia

Šećem po parku i uletava mladi Vijetnamac na nelošem engleskom. Postavlja sto i jedno pitanje, objašnjava da je student i zamoli me da odemo na čaj kako bi mogao vježbati engleski. Možda bi i otišla da me sve to nije podsjetilo na foru s čajem na koju je nasjela moja stoperska prijateljica Linda u Pekingu.
 

Dok sam ja tražila bolnicu po gradu jer sam ostala bez sluha na jedno uho, Linda je upoznala neku prijateljski raspoloženu ekipu Kineza na Tiananmenskom trgu koja ju je uvjerila da su i oni bekpekeri i kako bi baš bilo super da svi zajedno odu na čaj jer znaju jedno dobro mjesto. Sat vremena kasnije je stigao račun, a Linda se šokirala od iznosa. Ispalo je da je njezina kineska šalica čaja duplo skuplja od mojih kineskih antibiotika i bolničkog računa zajedno.
 

Brzo joj je bilo jasno da je nasjela na prijevaru i da njezini novi prijatelji rade za proviziju, loveći naivne turiste po najvećem gradskom trgu na svijetu i odvode ih na isplaniranu “čajanku” dok se pretvaraju da su i oni sami turisti. Naravno, za takvu probranu ekipu, kafić ima i specijalni cjenik. S obzirom na to da je bila sama i nije se baš najbolje snašla protiv uigranog tima, platila je dio preogromnog računa kako bi je uopće pustili van iz kafića. Nakon zbrajanja štete, tu večer smo zaključile da je jeftinije biti gluh nego popiti čaj u Pekingu.
 

Da se vratimo natrag na početak priče i Vijetnamca koji želi u kafiću vježbati engleski...
 

Objasnila sam mu da sam do Vijetnama stigla autostopom, slagala mu da ne mogu platiti čaj i zatražila da mi posudi $5. Maknuo se od mene brže nego što sam rekla čaj!

Centar Phnom Penha

Sličan scenarij ponovio se u Phnom Penhu gdje mi je prišla žena i nakon kratkog razgovora pozvala me u restoran na obiteljsku proslavu. Tijekom putovanja završila sam na desetke raznih obiteljskih proslava i sve su bile divne, međutim poziv ove žene činio se neiskren i upalila mi se crvena lampica. Od samog načina na koji me pozvala i vodila razgovor, nešto je tu smrdjelo. Zahvalila sam se na pozivu i izmislila razlog zbog kojeg ne mogu doći na proslavu. Nedaleko od nas sjedio je stariji muškarac koji nas je slušao. Prišao mi je nakon razgovora i rekao - dobro si joj odgovorila. Ta žena je prevarantica i svakodnevno po ulici operira naivne turiste.

Grad Hue

Dok sam tražila smještaj po gradu, na ulici mi je uletio mladi Vijetnamac s pričom o zakonu privlačnosti i narednih sat vremena nisam ga se mogla riješiti. Pokušao me uvjeriti da nas je spojio svemir i da moramo biti zajedno. Takva dramatičnost inače baš i nije tipična za Vijetnamce, ali uvijek se nađe izuzetak u obliku prevaranta. Uporno me pratio po ulicama Huea i pilio u relativno zdrav mozak.Odustao je tek kad sam spomenula da ćemo zajedno do policije jer... zakon privlačnosti! Mnogo mladih ljudi putuje da pronađe svoju srodnu dušu i takvi bi posebno trebali pripaziti kome daju svoje povjerenje.

Indonezija

Tipičan primjer lokalnog priljepka doživjela sam često po Indoneziji kada bi s kapetanom i posadom na tržnici kupovala hranu za brod. Nerijetko bi nam uletio lokalac koji bi ponudio da nam pomogne u pregovorima oko cijena na tržnici kako bi dobili najbolju robu po najpovoljnijoj cijeni. Umjesto najpovoljnije ponude, priljepak bi sebi ubirao proviziju za dovođenje ljudi na štand. Takvih muljatora bilo se teško za riješiti čak i kad smo objasnili da kapetan govori Bahasa jezik.

Tuk-tuk

Za vrijeme boravka u Phnom Penhu, jedna od žešćih prevara dogodila se mladoj Njemici iz hostela koja je nakon provedene večeri u baru, oko ponoći pozvala tuk-tuk da je odveze natrag do hostela. Prevarant ju je umjesto do hostela, odvezao van grada gdje joj je uzeo torbicu, a nju zatvorio u neku šupu na livadi. Tamo je ostala cijelu noć dok je ujutro nisu čuli seljani kako doziva pomoć i otključali je.

Djeca prosjaci

Najmučnije prevare su one u kojima sudjeluju djeca. Sjedila sam u malom uličnom restoranu u Phnom Penhu i jela svoje jelo. U restoran se sjurila grupica od petero male djece i krenula prositi. Par njih je imalo velike ožiljke na rukama i licu. Podsjetili su me na tužnu scenu iz indijskog filma Slumdog Millionaire. 

Ponudila sam ih jelom, međutim nisu htjeli. Prstima su pokazali da žele novac. Tvrdoglavo se držim pravila da djeci koja prose ne dajem novac jer taj novac nikada ne ostane kod njih. Kupim im slatkiše ili ponudim hranom, ali NIKADA ne dajem novac. Djeca koja prose nisu svojom voljom na ulici i tamo ne bi ni smjela biti. Slijepim davanjem novaca samo se produžuje njihova agonija. Vjerojatno najbolje rješenje u toj situaciji je pozvati policiju da se djecu zaštiti i skloni s ulice ako je to ikako moguće.

Slučaj mlijeko

Drugi dan, isti kvart - ispred ulaska u dućan stoji žena s djetetom i traži me da joj kupim mlijeko za klinca jer nema novaca. Nema problema, evo me odmah! Kupim sendvič za nju i 2 litre mlijeka za maloga. Par tjedana kasnije naletim na neki članak o tipičnim prevarama u Kambodži i kao prvi naveden je primjer žene s djetetom koja stoji pored dućana i moli za litru mlijeka. Nakon što je dobila mlijeko, žena ulazi u trgovinu i vraća mlijeko (i ostale namirnice), a dobiva proviziju. Proviziju koju je zaradila nakon cijelog dana nosi gazdi. Naime, svi zajedno surađuju u prevari.
 

U doba interneta, mase novih putnika i putničkih blogova, najbolji recept za borbu protiv prevara je napraviti malo istraživanje prije nego što odeš na novo mjesto i vjerovati svom osjećaju ako se nešto ne čini baš kako treba... jer vjerojatno nije.
 

Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne odražava stavove Triglav osiguranja d.d.

Autorica teksta: Ana Bakran



Ana Bakran opet piše za nas i sve vas koji volite putovati!
Ana je iskusna putnica koja je autostopom iz Zagreba stigla do Bora Bore te pritom posjetila 25 zemalja i proputovala 70.000 km koristeći razna prijevozna sredstva.

Trenutno se nalazi na pacifičkom otoku Hiva Oa gdje piše knjigu o zadnje četiri godine života na cesti.

U novoj tjednoj kolumni Ana će nam predstaviti svojih deset zapovijedi za putovanja.

 

Naše ostale savjete možete pročitati ovdje.

Podijeli na:
Share on Google+