Anini savjeti za autostopiranje od Zagreba do Bora Bore

15. 5. 2015

Savjet 9: Kako se stvoriti u pravo vrijeme na pravom mjestu u Uzbekistanu

 

 

Foto: Registan – drevni centar Samarkanda

 

Hodamo moj autostoperski prijatelj Turak i ja kroz grad Khiva i u dvorištu jedne od palača primijetimo zgodnu Uzbekistanku kako priča na mobitel. Zaustavi nas i na lošem engleskom upita mog prijatelja je li on Turak. Kad ovaj potvrdi, sva izvan sebe od sreće prisloni mu svoj mobitel na uho.

 

Baš kad sam pomislila kako su uzbekistanski uleti jako originalni, ispostavilo se da je na mobitelu zaručnik mlade Uzbekistanke koji živi u gradu Samarkandu, dobro priča turski i nakon vjenčanja se oboje planiraju preseliti u Tursku koju jako vole. Zgodna Uzbekistanka prislonila je mobitel mom prijatelju na uho jer je htjela da njezin zaručnik iz drugog grada malo popriča na turskom. Obzirom da su Uzbekistanci iznimno gostoljubiv narod, odmah smo primili poziv da se obavezno javimo kad stignemo u Samarkand jer nas dotični zaručnik (kojeg nikada nismo vidjeli) želi ugostiti u svom domu.

 

Tjedan dana kasnije, sjedimo Turak i ja na čaju u Samarkandu i mozgamo da li se javiti nepoznatom zaručniku ili ne. Nakon što smo pretresli sve razloge ZA i PROTIV, jednostavno smo odlučili dati šansu svemiru i vidjeti kamo će nas to odvesti.

 

Ispostavilo se da smo dali šansu jednom od naših najdražih uzbekistanskih iskustava. (Zaručnika ćemo zvati Mirko zbog zaštite identiteta.) Pozvali smo Mirka na čaj prilikom čega se ispostavilo da je dečko jako ugodno društvo s nevjerojatnom pričom koju nam je par dana kasnije ispričao.

 

Dotični zaručnik je učitelj turskog jezika i dolazi iz siromašne obitelji iz sela blizu Samarkanda. Član je kontroverznog turskog vjerskog pokreta koji nema službeni naziv, ali ga najčešće nazivaju Gülen (po začetniku Fethullah Gülenu). Jedan od načina na koji pokret djeluje je taj što otvara škole u zemljama diljem svijeta i školuje siromašnu djecu tajno promovirajući skrivene pro-turske političke i islamističke programe. Djecu kasnije uzima pod svoje krilo te ih gura na utjecajna radna mjesta šireći svoju mrežu. Ta sad već odrasla “djeca” u znak zahvalnosti povlače poteze u korist pokreta koji im je omogućio obrazovanje i egzistenciju pretvarajući ih u turske agente. Po riječima mog prijatelja Turka, taj pokret je nevjerojatno jak i utjecajan u Turskoj te zauzima 30% njihove ekonomije.

 

Obzirom da Uzbekistan nije vesla sisao, čim su saznali na koji način djeluje pokret, odmah su zatvorili sve turske škole u Uzbekistanu, a učitelje pobacali u zatvor. Mirko je u zatvoru proveo 2 godine. To je skrivao od svoje majke kojoj je lagao da radi u Rusiji kako se jadna žena ne bi šokirala, a pisma joj je slao preko najboljeg prijatelja koji je jedini znao njegovu istinu. Obzirom da nakon te neugodne epizode više ne može pronaći posao u Uzbekistanu, želi preseliti u Tursku u kojoj je sama baza pokreta kako bi pronašao posao.

 

Jedino nevjerojatnije od Mirkove priče je bila njegova gostoljubivost. Smjestio nas je u svom domu u kojem smo proveli predivna 3 dana, proveo nas kroz sve palače Samarkanda i to – besplatno. Otkrio nam je malu tajnu da se u sve palače može ući sa stražnje strane koju nitko ne kontrolira. Zajedno smo tako napravili i upali u nevolje sa zaštitarima tek u zadnjoj palači iz koje su nas konačno i izbacili. Mirko nas je proveo kroz tursku tvornicu paprike kao i kroz unutrašnjost lokalne tvornice jabučnog soka. Odveo nas je na večeru kod obitelji koja proizvodi kurt (uzbekistanski sir u obliku malih tvrdih kuglica) i obitelji koja se bavi proizvodnjom sladoleda. Zadnju noć nas je odveo na slavlje mališana koji su ceremonijom obrezivanja postali muškarci. Tamo sam (osim dobivenih kila zbog fine hrane) dobila poduku iz njihovog tradicionalnog plesa i na inicijativu domaćina održala govor u čast mališana tj. novih muškaraca. Ubrzo sam dobila poziv da ostanem u njihovoj školi podučavati engleski uz obećanje da će mi kroz svega par dana srediti smještaj i radnu dozvolu. Obzirom na dobivenu količinu ljubavi i pažnje, bilo mi je baš teško otići iz tog grada.

 

I sve to zbog jednog slučajnog telefonskog razgovora i malo otvorenog uma.

 

 

Foto: Uzbekistanske školske uniforme

 

 

Foto: Na poznatoj samarkandskoj tržnici – Siyob Bazaar

 

 

 

 

 

Krenite u avanturu s Anom Bakran, odvažnom pustolovkom koja je već dvije godine na putovanju života - autostopom od Zagreba do Bora Bore. Do sada je na tom putu proputovala 18 država i prešla više od 45.000 kilometara. Koristila je razna prijevozna sredstva, od trokolica do vojnih vozila, a trenutno plovi prema Australiji na jahti koju je također ustopirala.

 

 

 

Njezine savjete o izazovima putovanja i života možete pratiti na Triglav.hr/savjeti.

 

 

Navedeni tekst odraz je iskustva tekstopisca i ne odražava stavove Triglav osiguranja d.d.

Podijeli na:
Share on Google+