Anini savjeti za autostopiranje od Zagreba do Bora Bore

22. 5. 2015

Savjet 10: Kako kineskim štapićima (ne)izazvati rat

 

 

Foto: Večera na kineskom kućnom tulumu

 

Kao najvećem fanu kineske kuhinje (ne mislim na kineske pločice i elemente) moja je sramota što do iskrcavanja na njihovo tlo nisam naučila jesti štapićima. Opravdanje je uvijek bilo da sam previše gladna da bi sad još pikala sa čačkalicama.

 

U Kini sam odlučila ostati sve dok ne naučim koristiti štapiće a.k.a. dok mi ne istekne viza.

 

Imala sam dobru mentoricu jer je moja autostoperska prijateljica, Njemica Linda rasturala sa štapićima. Da nam gozba ne traje satima, jer smo imale i pametnijeg posla, dogovorile smo da pola jela jedem žlicom, a drugu polovicu „pikam“.

 

To je znalo rezultirati kineskom publikom koja bi se okretala od svojih stolova i uz smijeh pratila moje grozne pokušaje. Zbog jezične barijere, često bi došli do stola i u ruku mi pokušali staviti žlicu.

 

Mjesec dana stopiranja od zapada do istoka pa na jug do Guangzhoua, diplomirala sam omatanje noodlesa, a drugih mjesec dana skitanja po jugu, magistrirala sam pikanje sitnih mrvica.

 

Na Badnjak 2013. ustopala sam dvije Kineskinje mojih godina koje su taman išle na kućni tulum kod prijatelja i nagovorile me da im se pridružim. Dva sata kasnije, zajedno smo pripremali večeru u stanu. Kineska večera razlikuje se od naše po tome što na sredinu stola prvo stave kuhalo iznad kojeg se brčka voda u velikom loncu, a oko lonca se postave mali tanjurići sa sirovim namirnicama u obliku raznog povrća, plodova mora ili piletine koju smo za vrijeme večere kuhali.

 

Običaj je da svatko u lonac ubacuje ono što misli pojesti, a kad se ta namirnica skuha, štapićima je vadi iz lonca i ubacuje u okruglu zdjelicu riže koja se nalazi ispred nas. Uz rižu se poslužuju razni umaci koje kombiniramo ovisno o (hrabrosti) namirnici koju smo si skuhali.

 

Ubacila sam i ja u svoju zdjelicu s rižom par nekakvih zelenih listova što sam taman skuhala i zabola oba štapića u rižu da izgledaju kao Kviskova uha dok mi se ne ohladi lišće. Započela sam priču da prikratim vrijeme čekanja, ali po pogledima shvatila da me nitko ne sluša jer svi bulje u moju zdjelicu. Kroz glavu mi prošlo da sam možda slučajno ubacila nečije tuđe lišće dok mi pristojno nisu objasnili da nikad, ali NIKAD ne ostavim štapiće zabodene u rižu!

 

Vertikalno zabodeni štapići podsjećaju na ritual spaljivanja mirisnih štapića koji simbolizira “hranjenje” mrtvih i smrt. Možda to nama zvuči kao zezalica, ali Kinezi to doživljavaju jako osobno i ozbiljno. Objasnili su mi da je u Kini moguće započeti ozbiljnu svađu i tučnjavu ako zabodem štapiće u rižu dok u isto vrijeme agresivno gledam u nekoga jer će taj netko misliti da mu želim smrt.

 

Makar sam u to vrijeme već ponosno operirala kineskim štapićima, kroz glavu mi je prošlo... tko zna koliko sam slučajnih svađa u zadnjih mjesec dana skoro izazvala.

 

U Kini se ponekad ipak pametnije držati žlice.

 

 

Foto: Dijelovi krokodila na kineskoj tržnici

 

 

Foto: Roštilj na kineski način

 

 

 

 

Krenite u avanturu s Anom Bakran, odvažnom pustolovkom koja je već dvije godine na putovanju života - autostopom od Zagreba do Bora Bore. Do sada je na tom putu proputovala 18 država i prešla više od 45.000 kilometara. Koristila je razna prijevozna sredstva, od trokolica do vojnih vozila, a trenutno plovi prema Australiji na jahti koju je također ustopirala.

 

 

 

Njezine savjete o izazovima putovanja i života možete pratiti na Triglav.hr/savjeti.

 

 

Navedeni tekst odraz je iskustva tekstopisca i ne odražava stavove Triglav osiguranja d.d.

Podijeli na:
Share on Google+