Anini savjeti za autostopiranje od Zagreba do Bora Bore

17. 4. 2015

Savjet 5: Kako prestopati Turkmenistan u taksiju

 

Foto: Ulica glavnog grada Ashgabata

 

Nakon nestvarna dva dana turkmenistanskog glavnog grada Ashgabata, treće jutro je pala odluka da sad već kao prava velika cura, sama stopiram do zloglasnog Darvaza kratera usred Karakum pustinje. Obzirom na strogu, petodnevnu tranzitnu vizu i činjenicu da se nalazim u zemlji koja je poznata kao druga u svijetu po jačini diktature (odmah nakon Sjeverne Koreje) ni sama nisam bila sigurna je li stopiranje do Darvaze baš najpametnija ideja jer se granica za prelazak u Uzbekistan nalazi na dijagonalno suprotnoj strani zemlje. Iz svih spomenutih razloga, Turkmenistan je prva država na mom putovanju u kojoj sam bila jako odgovorna i kupila si cestovnu kartu.

 

Obzirom da sam već potrošila dva dana svoje petodnevne vize, odbrojavala sam svaki sat do isteka legalnog boravka jer sam ranije čula i guglala tamo neke (ne lijepe) zatvorske priče iz ovog “stana”.

 

Stajala sam na skoro pa idealnom mjestu za stopiranje, međutim nitko nije stao. Svako malo pored mene bi prošao neki drndavi auto s djedom koji nosi OGROMNU, okruglu smeđu šubaru na glavi i ima dugačku bijelu kozju bradu. Izgledali su nestvarno egzotično i nadala sam se prijevozu s takvom turkmenskom verzijom Djeda Božićnjaka. U glavi mi se već vrtilo 500 pitanja koja bih mu postavila. Međutim ništa.

 

Pritisnuta vremenom, odustala sam od Darvaze, prešla na drugu stranu ceste i krenula stopirati u suprotnom smjeru prema uzbekistanskoj granici pa dokle stignem…

 

Ni pet minuta kasnije, vozila sam se u jeep-u s Turkmenom koji mi se nije mogao načuditi. Čudio se svemu, od mog poznavanja ruskog (iako sam četiri puta ponovila da ne znam ruski i da mu pričam na hrvatskom) do “djevushka krasavica bez muža” do mojih propalih Darvaza planova…svemu se čudio da bi na kraju ipak zaključio da sam “khrabraya djevushka”.

 

Rekao je da ne ide dalje od Ashgabata pa sam ga zamolila da me ostavi na cesti u pravcu Uzbekistana. Rekao je da je Uzbekistan na drugoj strani zemlje i da će mi se nešto loše dogoditi jer su Turkmeni jako loši ljudi. U međuvremenu me na moje opće negodovanje odlučio nahraniti u restoranu. Iako nisam bila gladna, pristojno sam pikala po tanjuru na kojem se nalazilo meso, riža, ječmena kaša, tjestenina – zajedno. Navodno je to jedno od uobičajenih turkmenskih jela i jedan od čudnijih spojeva hrane koje sam probala. Uz sve to mi je u vrećici uručio litru kefira “za put”.

 

Priča je postala bizarnija kad me je umjesto na cesti, ostavio ispred taksi službe. Na moje ponovno opće negodovanje jer mi ni na kraju pameti nije bilo da idem taksijem već autostopom, rekao da je sve već dogovoreno s taksistima i da je moj put do Turkmenabata plaćen. (Turkmenabat – drugi gradić po veličini u Turkmenistanu, smješten tik do uzbekistanske granice). Još jednom je ponovio da su Turkmeni jako loši ljudi i da “djevushka krasavica” ne smije sama stopirati. Objasnila sam mu da moje iskustvo s Turkmenima govori drugačije, ali ništa nije pomoglo.

 

Par minuta kasnije, sjedila sam u taksiju i dalje pod dojmom svih događaja. Ono što nisam znala je da taksi neće krenuti sve dok ne bude ispunjen ljudima. Narednih šest sati sam provela sa zabavnom grupicom taksista koji su (uglavnom neuspješno) pokušavali napuniti taksi ljudima. Tamanili smo turkmenistanske slatkiše, svirala sam im na bubnju, zezala ih na svom nepostojećem “ruskom” i sve je to urodilo pozivom jednog od taksista da u Turkmenabatu prespavam kod njegove obitelji. Obzirom da je najbolji dio mojih putovanja “špijuniranje” života lokalnih ljudi, ni na kraju pameti mi nije bilo da odbijem ovaj predivan poziv.

 

O tome više u sljedećem savjetu “Kako udati mladu bez mladoženje – samo u Turkmenistanu!”

 

 

Foto: Turkmen iz priče koji me poslao u taksiju do Turkmenabata.

 

 

Foto: Jedan od čudnijih turkmenskih spojeva riže, ječmene kaše, tjestenine i mesa.

 

 

 

 

Krenite u avanturu s Anom Bakran, odvažnom pustolovkom koja je već dvije godine na putovanju života - autostopom od Zagreba do Bora Bore. Do sada je na tom putu proputovala 18 država i prešla vise od 45 000 kilometara. Koristila je razna prijevozna sredstva, od trokolica do vojnih vozila, a trenutno plovi prema Australiji na jahti koju je također ustopirala.

 

 

Njezine savjete o izazovima putovanja i života možete pratiti na Triglav.hr/savjeti.

 

 

Navedeni tekst odraz je iskustva tekstopisca i ne odražava stavove Triglav osiguranja d.d.

Podijeli na:
Share on Google+