Anini savjeti za autostopiranje od zagreba do bora bore

9. 4. 2015

Savjet 4: Bez tarofa nema Irana

 

Za tarof sam prvi put čula u Turskoj od svog prijatelja Iranca, dok smo oboje u ruci držali tamni Efes i zajedničkim snagama mentalno pripremali hrvatsku autostopericu na iranske kulturološke razlike. Nakon dva pokušaja detaljnog objašnjavanja i dalje sam ga gledala u nevjerici.

 

“Pa dobro Sol, jel ti mene zezaš?”

 

“Ne, Ana, najstvarnije. Tamo je to normalno.”

 

Tarof je jedno od zanimljivijih pravila iranskog gostoprimstva. Postoji puno varijacija na tu temu, no najčešća je sljedeća: domaćin je dužan ponuditi gostu što god bi gostu moglo pasti na pamet, a gost je dužan to isto ponuđeno odbiti. Ritual se ponavlja (obično 3 puta) sve dok domaćin i gost ne utvrde je li ponuda domaćina (kao i gostovo odbijanje) iskreno ili tarof. Ukratko, zna biti zeznuto.

 

 

Foto: Dori i ja smo poprilično sigurne da ovaj poziv na večeru nije bio tarof. :)

 

Primjer prvi:

Ustopamo prijatelj i ja mali improvizirani kamiončić sa samo jednim sjedalom za suputnika i naravno pronađemo način da oboje posjednemo guzove na isto sjedalo. Par sati kasnije na (neudobnom) putu za Teheran, zaustavi nas policija i vozaču naplati (preračunali smo) 5 USD kazne zato što nismo imali pojas (a ne zato što dvoje ljudi sjedi na istom sjedalu!). Obzirom da vozač nije pričao engleski, kažem prijatelju da ćemo mi platiti kaznu jer nije fer da vozač plaća naš cirkus. Dovoljno je već što nas trpi i vozi do Teherana. I tu kreće parada…

 

Prijatelj Iranac drži 5 dolara u ruci i obraća se vozaču na farsiju, ali po govoru tijela čini to na malo “gnjecav način”, vozač mu uz veliki osmijeh i (preočito) fejk negodovanje uz gnjecavo držanje nešto odgovara, moj prijatelj Iranac ponovno nešto kao inzistira međutim ne djeluje kao da ono što govori doista i misli. Vozač ponovno uz neuvjerljivi osmijeh ne prihvaća 5 dolara… parada se nastavlja narednih 15-tak minuta.

 

Postaje mi jasno da se ispred mene odvija tarof i zapadnjački odgojena Ana u meni već nestrpljivo šizi i okreće očima. Odlazim do prijatelja, bijesno komentiram kako nije ni vrijeme ni situacija za prakticiranje tarofa uz “cut the crap” zaključak. Dvije minute kasnije vozimo se dalje za Teheran. Vozač je podmiren, a prijatelj i ja na noževima jer sam prekinula nešto u što se ne razumijem. Istina je. Da mogu vratiti vrijeme, ne bih isto reagirala, ali mi je ipak bilo drago da je vozač dobio svojih 5 dolara, a mi smo nastavili dalje za Teheran u relativno kratkom roku.

 

Primjer drugi:

Ulazim u trgovinu i tražim šampon. Prodavač mi daje šampon uz komentar da je šampon besplatan. To je vjerojatno najbizarniji primjer tarofa. Od mene se očekuje da odbijem velikodušnu gestu i ponudim novac (što sam nevoljko i učinila) koji će prodavač nakon 2 do 3 odbijanja na kraju ipak prihvatiti (što je on s osmijehom oko glave i učinio). Welcome to Iran!  

 

Primjer treći:

Dogovorim se sa svojom autostoperskom prijateljicom Dori da se nađemo u podne kod podzemne željeznice. I dok ja kasnim, nju u međuvremenu dva zaštitara podzemne željeznice nude čajem. Genijalna Dori prihvaća ponudu i izaziva opću pomutnju jer je prihvatila ponudu koja je bila tarof. Ponudili su je čajem zato što je to lijepa gesta prema strancima, a ne zato što su joj doista mislili servirati čaj. Zaštitari su bili na dužnosti i nisu imali čaj. Nakon čudne tjelesne reakcije i pola sata kasnije, nekako su ga i odnegdje ipak uspjeli nabaviti, a donijeli su joj čak i stolicu. Welcome to Iran.

 

Primjer četvrti:

Vjerojatno najteži način da otkrijete da li vas netko iskreno nudi ili pak pošteno tarofira je za vrijeme jela. U toj situaciji je najpametnije da jedete taman koliko vam je potrebno da niste gladni, a ne pojedete sve drugima i nakon toga čašu prekrijete dlanom ili pak ostavite malo hrane na tanjuru kao znak punog trbuha. Iranci su skloni nuđenju jela i čaja u nedogled…jer –> tarof.

 

Primjer peti (i meni osobno najbitniji):

Svaki put kad stopirate, obavezno prije vožnje provjerite s vozačem da li je ponuda da vas BESPLATNO poveze tarof.

 

To se riješi jednostavnim pitanjem “Tarof nist?” U prijevodu – “Nije tarof?”

 

Ja sam znala provjeriti i po nekoliko puta samo da se uvjerim da doista misle to što kažu jer ponekad i negativan odgovor na “Tarof nist?” može biti tarof.

 

Welcome to Iran, my friend. J  

 

 

Foto: Ova vožnja nije bila tarof.

 

 

Foto: Poziv na spavanje kod ove žene nije bio tarof ali po izrazu lica se može zaključiti da je njezin pristanak na fotkanje – sigurno tarof. :)

 

 

 

Krenite u avanturu s Anom Bakran, odvažnom pustolovkom koja je već dvije godine na putovanju života - autostopom od Zagreba do Bora Bore. Do sada je na tom putu proputovala 18 država i prešla vise od 45 000 kilometara. Koristila je razna prijevozna sredstva, od trokolica do vojnih vozila, a trenutno plovi prema Australiji na jahti koju je također ustopirala.

 

 

Njezine savjete o izazovima putovanja i života možete pratiti na Triglav.hr/savjeti.

 

 

Navedeni tekst odraz je iskustva tekstopisca i ne odražava stavove Triglav osiguranja d.d.

Podijeli na:
Share on Google+