Anini savjeti za autostopiranje od Zagreba do Bora Bore

20. 3. 2015

SAVJET 1: Kako (ne)prijeći iračko kurdistansku granicu i izgubiti wc školjku.

Vjerojatno nešto jednostavnije ako niste dio autostoperskog trija koji čini Iranac, britanski Pakistanac i Hrvatica. Toj kombinaciji dodajte nešto Kurda i nešto više tursko-kurdskih pograničnih policajaca i naslov će dobiti smisao.

 

Obzirom da su Kurdi jedan od najprijateljskijih ljudi ikad, nije iznenadilo kad su nam stala dva Kurda u kombiju krcatom kokošjih jaja. Bez obzira na jaja, pokušali su ukrcati i nas. Ipak smo se zahvalili i nastavili stopirati dalje.

 

Nije prošlo dugo i zaustavio se novi Kurd u kombiju, potpuno spreman za akciju. Rekao je da nije planirao preko granice, ali da će nas povesti. Bacili smo oko na sadržaj kombija jer osim nenadmašive gostoljubivosti, Kurdi se odlikuju iznimnim švercerskim talentom. Na naše iznenađenje u kombiju je ležala samo mala wc školjka.

 

Prihvatili smo ponudu našeg novog prijatelja i veselo se uputili prema granici. Kola su krenula nizbrdo već na turskoj granici kada je prijatelj Iranac na pitanje kuda smo se svi zajedno uputili, bez razmišljanja, u lice turskog policajca ispalio “U Kurdistan”. Nakon ubojitog pogleda i hladnog odgovora kako Kurdistan ne postoji, ravnala sam “krivu Drinu” ženskim šarmom uz isprike i ispravak da je prijatelj htio reći IRAČKI Kurdistan.

 

Autostoperski trio je dobio zeleno svjetlo, ali naš vozač Kurd, nakon pretresa kombija, nije imao račun od svoje wc školjke… i tako smo izgubili školjku na granici. Dok smo se nas troje držali za glavu zbog gubitka školjke, Kurd je samo odmahnuo rukom uz kiseli osmijeh i par komentara na račun veličine reproduktivnog organa turskog policajca.

 

Uvjereni da gore ne može, ali puni optimizma i životne radosti uputili smo se prema iračko kurdistanskoj granici. Životna radost nam je splasnula čim smo shvatili da Iranac i britanski Pakistanac mogu ući u zemlju bez vize, a Hrvatica prvo treba nabaviti vizu za Irak jer se njezina država (bez obzira sto je ušla u EU) nalazi na popisu zajedno s još nekim “malo čudnim” državama, poput Zimbabvea i Sierra Leone. Kako nema predaje bez pokušaja, izgrlili smo svog vozača Kurda i pustili ga da se vrati natrag u Tursku jer smo bili svjesni da će moji hrvatsko-kurdski pogranični pregovori potrajati.

 

Nakon neuspješnog “ništa mi nije jasno” pristupa, “ali nedavno ste pustili mog frenda” pristupa, “Irački Kurdistan nije Irak” pristupa “vidi kak sam vesela i smiješna” pristupa ,”pliz, pliz, pliz, pustite me” pristupa, “ne smijete razdvojiti frendove” pristupa, “Kurdistan do Karlovca ” pristupa, “Hrvatska je u EU, zašto smo na TOM popisu” pristupa, “želja mi je postati kurdska aktivistica” pristupa, “ok, kolko para?” pristupa, PMS histeričnog pristupa, nešto pokušaja suza, razgovora sa svim zaposlenima, telefonskog razgovora s (navodno) konzulatom i dva sata kasnije…sam odustala.

 

Obzirom da su Iranac i britanski Pakistanac najbolji prijatelji ikad, oni su se samovoljno odlučili vratiti u Tursku zajedno sa mnom. Mislili smo da će povratak biti jednostavan, ali ništa toga dana nije bilo jednostavno… to be continued sljedećeg tjedna – Savjetom br. 2 “Zašto (ni)je pametno švercati cigarete za Kurde”.

 

 

Foto: Kurdi + kombi kojeg smo ustopali. Pun jaja. :)

 

 

Foto: Kamion “spreman” za irački kurdistan.

 

 

Foto: Istočni dio Turske – na putu za irački kurdistan.

 

 

 

Krenite u avanturu s Anom Bakran, odvažnom pustolovkom koja je već dvije godine na putovanju života - autostopom od Zagreba do Bora Bore. Do sada je na tom putu proputovala 18 država i prešla vise od 45 000 kilometara. Koristila je razna prijevozna sredstva, od trokolica do vojnih vozila, a trenutno plovi prema Australiji na jahti koju je također ustopirala.

 

 

Njezine savjete o izazovima putovanja i života možete pratiti na Triglav.hr/savjeti.

 

 

Navedeni tekst odraz je iskustva tekstopisca i ne odražava stavove Triglav osiguranja d.d.

Podijeli na:
Share on Google+